Električni otpor je fizikalna veličina koja se koristi za opisivanje sposobnosti materijala da se odupre protoku električne struje. Što je veći otpor, to je materijal manje vodljiv, što ga čini prikladnijim za upotrebu kao izolacijski materijal. Suprotno tome, manji otpor ukazuje na to da materijal lakše provodi elektricitet, što ga čini prikladnim za upotrebu kao vodljivi materijal. To je bitan parametar u određivanju otpora materijala u odnosu na njegovu jediničnu duljinu i površinu poprečnog presjeka. Otpor se obično označava simbolom **ρ (rho)** i mjeri se u **ohm-metrima (Ω·m)**.
Otpornost je temeljna karakteristika materijala. Ako se napon primijeni na homogeni materijal jednolikog poprečnog presjeka i izmjeri struja, vrijednost otpora može se odrediti pomoću formule \(R=\frac{V}{I}\). Ako su poznata površina poprečnog presjeka (širina × dubina) i duljina uzorka, otpornost materijala može se izračunati iz rezultata ispitivanja otpornosti, kao što je prikazano na sljedećem dijagramu.
Općenito je potrebno izmjeriti otpornost ploče svih ugrađenih slojeva i metalnih međuslojeva. Otpornost se često izražava u "omima po kvadratu", što znači da će kvadrat od homogenog materijala imati isti otpor bez obzira na njegovu veličinu.
Na otpornost utječu čimbenici kao što su sastav, temperatura i nečistoće prisutne u materijalu. Materijali s visokim otporom, poput izolatora, pružaju značajan otpor protoku struje, dok materijali s niskim otporom, poput metala, pružaju minimalan otpor protoku struje. Otpornost materijala važna je u raznim područjima znanosti i inženjerstva, uključujući elektroniku, znanost o materijalima i elektrotehniku. U elektronici, otpornost igra ključnu ulogu u određivanju performansi elektroničkih uređaja kao što su otpornici, kondenzatori i poluvodiči. U znanosti o materijalima i elektrotehnici otpornost se koristi za karakterizaciju i procjenu električnih svojstava različitih materijala, uključujući metale, izolatore i poluvodiče.
